Jutros kada sam se probudila, a to nije bilo baš rano he he he, činilo mi se da će ovo biti jedan običan dan, ali sve je pošlo čudnim tokom.
Prvo jutarnja kafica i lagacko razbuđivanje, dok je moj pas Bibi leškario u mom krilu; e koja idila. Uživali smo oboje! Posle kafice, razbuđivanja i kupatila odosmo nas dvoje u šetnju, bez nekog planiranja, gde i koliko…pa koliko nam se bude svidelo, jer sam kroz prozor primetila da duva neki vetar, što znači da nije za kej.
Krenusmo našom ulicom, pa polako u kraj u koji inače ne idemo, a tamo sam otkrila jednu divnu ulicu sa ogromnim drvećem, prekrasnim, tako mirnu i sunčanu.
Kuće u toj ulici su prilično lepe i starinske, što ja jako volim. Činilo mi se kao da sam negde u selu ili nekoj varošici. Bilo kako bilo, lepo smo se išetali moj Bibi i ja, pa nazad kući. Oprala sam Bibiju nožice i otišla u kuhinju. Treba nešto za ručak spremiti. Bacila sam se na pravljenje ćufti, koje moji ukućani obožavaju… he he he :D
Ručak je bio ukusan, njam, njam lepo smo se naručkali i zatim sam sela za komp. Utom je došla moja ćera, da mi malo pomogne u vezi nekih stvarčica za moj sajt, jer me nije bilo neko vreme. Bilo je zabavno i interesantno, jer me je moja ćera i učila nekim novinama na kompu
U nekom trenutku je moja ćera primetila da pada sneg….srećan prvi sneg…jupiiiii…..
Za sve one koji su se danas suočili sa sobom, i prešli granice svoje udobnosti, želim vam prijatno veče i srećan prvi sneg, koji se doduše već otopio ali nema veze, pašće sutra novi…he he he
Evo pesmice za sve Vas!

hehehe, divno. Prava idila, baš je život lep, zar ne?